Vrijeme na vagi

Ideja ovog projekta bila je obraditi pojam/fenomen/temu rodne ravnopravnosti i ravnopravnosti žena u ruralnim područjima. Ponuđena je mogućnost izražavanja likovnim tehnikama. Izazov je prihvatilo osamnaest osoba, a na raspolaganju im je bilo osmero educiranih umjetnika. Prema riječima organizatora neke od osoba do tada nikada nisu koristile vizualne načine izražavanja. Zadatka su se hrabro prihvatili: Nikolina Bertol, Paula Bradić, Nina Dlesk, Kristina Franc, Suzana Franc, Tomica Forko, Marija Gebert, Renata Gorički, Melita Hršak, Petra Hršak, Gabrijel Krušelj, Marija Kukolja, Leo Novosel, Sandra Plečko, Petra Sente, Kristina Špiranec, Maja Špiranec i Teuta Vučajnk. Osobe od likovne struke, Carmen Bačura, Antonia Čačić, Ivan Čačić, Luka Dundur, Mario Gazić, Mirjana Smolić, Irena Škrinjar i Šimun Tolić, savjetovale su i priskakale u pomoć. Radovi su izrađeni u zahtjevnim klasičnim likovnim tehnikama: akvarel, tempera, akril i ulje na platnu. Tijekom procesa profesionalni su autori, koji imaju likovno obrazovanje ili status, i sami odlučili raditi na istu temu. Tako su se, u konačnici, radovima amatera priključili radovi umjetnika s iskustvom likovnog stvaralaštva. Prezentacija radova time je postala bogatija, šarenija i još atraktivnija.

Ovaj projekt, kao kolektivno vizualno propitivanje svjedočenjem radova, proširuje temu, oslikava socijalne odnose i stanje recentnog povijesnog trenutka. Već sam naziv odnosno tema projekta govori da je uočen nesklad. Problematika rodne ravnopravnosti i ravnopravnosti žena u ruralnim područjima nudi svojevrsno anketiranje, zbir prisjećanja na zapažene situacije u kojima se problem (ne)ravnopravnosti pojavljuje. U nekim slučajevima sudjelovanje u projektu postavlja osobni otklon od uobičajenog samog aktera – kreativca – na raščlanjivanje. Osobno stanje odnosno nesigurnost identiteta prelijeva se u plošne oblike na podlozi. Tako memorija i osobni doživljaji bivaju isprepleteni.

Projekt problematizira situacije koje su primijećene kao ograničenja osobnosti. Moć sustava normi i pravila koje nameće određeni kulturni krug rezultira reakcijom. Nagonskoj snazi individualnih stremljenja opire se represivna priroda društvenih određenja. Treba znati da se okviri i granice normalnog ne mogu u potpunosti definirati zbog stalnih, dinamičnih promjena u društvenoj strukturi. Postoji više pristupa. Sigmund Freud razotkrio je mnogo tabua koji su limitirali poimanje mehanizama motivacije. Pojmovi kao što su uvriježeno / neuobičajeno, normalno / nenormalno često su prikriveni interesima. Nerijetko se progoni različitost. No, prozrete „uobičajenosti“ rađaju frustracije ne donoseći novu energiju, nove doživljaje, otvaranje novih vidika. Podsvjesne reakcije iskazuju se ekstremnim slučajevima. Michel Foucault tvrdi da razvoj bolničke psihijatrije od XIX. stoljeća nanosi štetu tzv. bolesnicima koji su izolirani ne zato što su bolesni, već zato što se sredina nastoji zaštiti od njihovih nepredvidljivosti. Na taj se način, legalno, nepodobni i drugačiji isključuju iz društva. Nabrojeno nas dovodi do problema koji je istaknuo H. Marcuse. On u zapadnjačkoj kulturi zapaža teško primjetna, otuđenja čovjeka. Ideali Zapada, a često i Istoka, najčešće su muškog roda, zrelih godina, bijele rase i iz građanskog, situiranog staleža. Tim uvriježenim pristupom događa se da su žene, obojeni, mladi, djeca, starci i radnici već otuđeni.

Raspon pitanja koje dodiruje ovaj vizualni niz promišljanja može pripomoći rađanju novih spoznajnih kriterija prihvatljivosti. Podastrto je pedeset radova koje potpisuje dvadeset i šest autora. Promišljalo se o ravnopravnosti sa zaista mnogo pozicija. Uz likovno-tehničku uporabu oblika i boja radovi vizualno komentiraju osobne, društvene i političke teme. U iskazima veliki broj radova problematizira situacije i stvari koje se ne uklapaju u standard, željeno, očekivano, uobičajeno. Dio je radova usmjeren na propitivanje osobne situacije. Tu je nekoliko radova koji komentiraju erotiku, od hetero pa do pitanja LGBT i Queer populacije. Osjećaj različitosti inicira provjeru odnosa s okolinom. Nekoliko likovnih radova postavlja pitanje: Može li naša tjelesnost podnijeti našu senzibilnost? Osobna psihološka stanja povezivana su s problematikom uz preklapanja s pitanjima osobnog identiteta i pozicioniranja u prostoru i vremenu. Ovaj široki spektar, bez obzira na pojedinosti strukovno-likovnih rezultata, svjedoči o uspješnosti samog projekta.

Ova zbirka radova pokušava pomiriti disfunkciju suvremene likovne prakse. Neki od predstavljenih radova nose auru ozbiljnog likovno-tehničkog promišljanja bez obzira na službenu edukaciju. Tako projekt sadrži raspon vizualizacija od narativnih, naivno-govorljivih, do apstraktno mišljenih odgovora na temu. Pregledavanjem radova uočava se široki raspon rezultata. Svi su autori ovog projekta punoljetni. To znači odgovornost i svjesnost iskaza na svim razinama: od promišljanja, komentara do vizualizacije. Radovi asociraju na mnoge probleme koji prečesto nisu osviješteni. Problem odnosa grupe i pojedinca, forsiranje ujednačenosti grupe, krda, stvara frustracije već u ranoj mladosti. Npr. bullying, školsko maltretiranje, događa se zbog neke različitosti koja može biti banalna. Nameće se poštovanje materijalnih vrijednosti i neprovjerenih autoriteta. Odijeljenost bogatih od siromašnih, posebno u trenutnim uvjetima dokidanja srednjeg sloja neadekvatnim vrednovanjem rada, podriva socijalne odnose na svim razinama. Pitanje žena, kao osjećaj, izgled i funkcija, niti izdaleka nije riješeno. Na upitu je sam pojam demokracije. Možemo se prisjetiti da je prije par desetaka godina vladalo uvjerenje da će u XXI. stoljeću radno vrijeme trajati znatno kraće, da će svi biti zaposleni i živjeti u sigurnosti, da će sloboda izbora statusa i osobni izbor biti realnost. No događanja su otišla u drugu krajnost. Neoliberalizam i globalizacija pretvorili su svijet u dvije grupe stanovnika. U izrabljivače i radnike, plebs, proletarijat ili prekariat.

U ovo turbulentno vrijeme radovi ovog projekta iskreno promoviraju nenasilje, toleranciju, poštovanje osobnosti. Zahvaljujem autorima radova koji su angažirano problematizirali situaciju jer često nismo ni svjesni vlastitog nivoa normalnosti odnosno poslušnosti. Kažu da treba djelovati bar na jednog čovjeka kojeg upozoriš i otvoriš mu nove vizure. Ako je ovih dvadeset i šest autora to uspjelo, projekt je iznjedrio razložnost.

Eugen Borkovsky, 2017.

Projekt provode Mreža udruga Zagor, Lokalna akcijska grupa Zagorje-Sutla i Krapinsko-zagorska županija te se financira kroz LADDER; Hrvatsku zajednicu županija, ALDA-u i Krapinsko-zagorsku županiju.